SVASTA NESTA

Draga moja. Mrzim sto ce ovo zvucati kao "stari izlizan klisej" i lagala bih kad bi rekla da znam kako se osjecas jer ne znam i nitko nikad ne moze i nece znati osim tebe sada i za par godina kad sredis zivot i osjecaje pa budes u stanju sa distance sagledati sve ovo...ali svi smo mi bili ili cemo doci na neko svoje osobno dno na kojem nema nista osim ogromne neizdrzive boli i samoce koja razdire, svakog od nas na svoj nacin...i svatko od nas to preboli prije ili kasnije opet na svoj nacin...
Nego, na sve sto si napisala (a procitala sam bas sve) imam ti potrebu reci svoje misljenje koje ti najvjerojatnije neces uvaziti jer je to jednostavno ljudski...Makni se draga,makni od svega. Stavi krizic na ljubavnika i ne pokusavaj sagraditi iznova nesto na rusevinama jer rusevine nisu bas najbolji temelji...Stavi tocku i kreni dalje. Ostavi i njega i Njega,otidji na pusti otok ako treba,pij,kurvaj se,drogiraj,vristi,lezi,kukaj ,placi sve dok se jednog dana ne probudis svjesnija i tuznija nego ikad, e tog dana ces znati sta trebas dalje i u glavi ce ti,a i u dusi biti sve kristalno jasno kao more za bonace....I to je to,bit ces izljecena i spremna na nova iskustva i gradnju novog zivota iz temelja...Nista neces rijesiti u situaciji u kojoj si sada,trebas se distancirati od svega da bi mogla doci do tog "prosvjetljenja" u sebi i sa sobom. Boli te gledati muza tako dalekog i hladnog dok ti dusa vene za paznjom koju ti je u zivotu pruzio jedino On koji je otisao....Ironicno,zar ne? Onaj krivi uporno ostaje i postaje sve dalji,a onaj pravi je otisao i ruke digao od svega...Ne zasluzuje te ni jedan,a ti ne zasluzujes pola zivota u bolnoj tisini sa ranom na dusi. Oprosti mi na ovom subjektivnom i smjelom savjetu,ali jednostavno sam ti morala reci da sebi dugujes priliku za bolje sutra jer ova i ovakva situacija ne usrecuje nikog. Od srca ti zelim da uskoro skupis svu svoju snagu i hrabrost kojih imas jako puno(koliko vidim po onome sto si pisala) i popravis svoj zivot koji je jako kratak...Imas moju podrsku i jedan virtualni zagrljaj...Ti to mozes i samo ti...nitko drugi.


Kada neko hoce
skroz da me zajebe
onda me samo
upita za tebe...
I ja pocnem
da se prenemazem
i da lazem
besomucno lazem
I kaaaaaaaaaazeeeeeeeeeem:
Nikad te nisam bario
da sam te vise puta
preeevaaaaariooooo
i dal zbog takve jedne
da ginem?!
I lazem
lazem kako zinem


Onda se sklanjam u svoju sobu
i lepo mi je
kao u grobu
Onda se u svoju sobu sklanjam
i celu noc
celu noc
te
saaaaaanjaaaaaaaaaaaaaaaaam...........
mmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmm

Ovo je bio komentar,vise post nego komentar,,,,i svidio mi se....i pretvorio u post....Pjesma je samo dodatak koji se dobro uklopio

Danas mi je jedan od «onih» dana. Ne, nije PMS, ako ste to pomislili.
To je dan kad vam nista ne ide od ruke i kad se sve sto pocnete pretvori u pravu katastrofu ter bi bilo bolje da nikad i niste nista pocinjali....Ali vi se ne date smesti jer kao vjeciti optimist vjerujete da ne moze bas sve poci po zlu i nadate se da ce barem nesto ispasti kako ste naumili pa pocinjete ponovno i ponovno i nakon niza sitnih katastrofa uvjerite se u onu staru:» Sve sto moze poci po zlu poci ce». Frustrirani sjedate,dizete ruke od svega i placete od muke i groznog osjecaja nemoci....Kad vas to prodje tj. kad shvatite da ni to ne pomaze,padate u stanje apatije i pozelite leci u krevet ter se pokriti dekom preko glave da nista ne vidite i ne cujete i ne mislite i ne znate,ali rijetki od nas si za takvih dana to mogu priustiti od silnih obaveza i tempa zivota....I onda,kad postanete svjesni TE cinjenice, opet jos malo placete pa se smirite i dan tece puno teze nego ijedan drugi...Nerjetko ste na kraju takvog dana izmozdeni kao da ste kopali u rudniku citav dan,boli vas glava i nemate apetit...tesko vam je....i mucno....Sretni ste ako niste slomili neki ekstremitet ili iscasili rame.....
E , ali ako imate srece pa imate djecu...; dok ste u fazi plakanja na vasu ruku se spusta mala rucica puna topline, dizete pogled i susrecete dva velika,radoznala plava oka koja vas sucutno gledaju i njezan umiljat glasic koji vam jos satima zvoni u uhu i kaze:» Mama, mojim te nemoj pakat...nemoj biti tuzna......»I onda vam osvane sunce i cujete pticice i mirisete rosu i utopite se u tom malom zagrljaju najsladjem i najtoplijem na svijetu i izljeceni ste,a jedan od «onih» dana pretvorio se u jos jedan u nizu lijepih i ispunjenih dana...Posljedice su uocljive jedino mozda po katastrofalno neurednoj i prljavoj kuhinji i brdu neopranog sudja, ali to i nije neki problem, zar ne?

HAHAHAHA....
Komentirajuci jedan post sjetila sam se jedne situacije iz svojih pubertetskih dana....Danas mi je to urnebesno smijesno,a tada mi se svijet rusio...Evo pa da vam ispricam.
Citav sam zivot prijateljstvo shvacala kao apsolutnu medjusobnu odanost i povjerenje i svaki put bih novoj prijateljici od pocetka davala apsolutno povjerenje i svu svoju ljubav. Sad cete reci da to nije bilo ni mudro ni pametno, a i sama sam to spoznala na tezi nacin,ali mi nije sekunde zao i da moram opet-opet bih isto postupila....Nego da krenem s pricom...
Kraj srednje skole,ja u friskoj vezi (opet sam od pocetka predala sebe na dlanu). On odlazi tati na more i nece ga kao biti cijelo ljeto,a ja se spremam kod bake u viksu sa naj frendicom iz srednje. Muka me hvatala sto dragog necu vidjeti cijelo ljeto (hahaha koja naivcina hihihi) pa ga pozovem s nama kod moje bake i on pristane,a baka pojma nema(u to vrijeme nije bilo govora da starcima mogu reci da imam decka,kamo li da cu s njim na more).
Putujemo nas dvije pune veselja i entuzijazma i na trajektu kazem ja njoj sta sam napravila i ona pocne vristat na mene da sta mi je i da sam neodgovorna i nenormalna (bila sam samo impulzivna i slijedila sam srce). Dodjemo na odrediste i ja kazem baki sta sam napravila i da doticni dolazi sutra. Baku je uhvatila panika jer sto ce reci starci njoj i meni,a ja je smirila pricom da cemo susjedima reci da je to bratic moje prijateljice ter je svratio na par dana i baka se smiri hahahahahahhahahahahahhahahahahha-cuj muljaze....uzas!
Doticni gospodin je doputovao drugi dan i bio je jaaaaaaako umoran pa je pola dana prespavao. Navecer smo kao trebali van,ali prije toga se moramo srediti pa smo si svo troje ispleli pletenice po cijeloj glavi i ucvrstili ih nekim perlicama koje su satro bile bas za to. Uz to se malo cugnulo i puno smijalo te je doslo vrijeme da krenemo,ali gospodinu se neda pa nek mi idemo same i donesemo mu trave...Boze sacuvaj! hihihihi
Srecom sam znala sve lokalne face pa tako i jednog koji je uvijek imao ili mogao nabaviti...Tako smo otisle nas dvije i trazile doticnog po cijelom mjestu i na kraju saznamo da je sinoc zavrsio u zatvoru zbog neke tucnjave-cuj «veza» nam zavrsila u zatvoru hahahahahahahaha- ,ali nije nas to smelo da se zapijemo sa starom,meni dobro znanom ekipom koja tamo ljetuje svake godine....
Dobro nam bilo i u 4 h dolazimo doma,on spava u boravku,a one perle su mu padale s glave putem kojim je prolazio do WC-a i frizidera(mi smo svoje pogubile putem). Kad sam to vidla pocela sam se valjat po podu od smijeha( i danas se valjam kad se sjetim tog prizora) te se moj mili probudio i nadurio,jos kad je cuo da nemamo travu pobjesnio je...
Mi se nismo puno obazirale na to nego smo se jos dugo hihotale.
Drugi je dan zapoceo kao da nista nije bilo,kupanje,kavica u bircu na plazi i sve te lipe stvari ispunile su nam dan,a navecer smo trebali do tipa koji je bio lud za mojom prijateljicom,a ona ga nije puno fermala. Nasli se tako s njim i otisli kod njegovog frenda na Vir u propuh viksu,pili,tulumarili,nocno se kupali. On je plazio za njom,a ona kolutala ocima,on je dobro svirao gitaru,bio pazljiv i drag i tu sam pozeljela»» DA MENJAMO MESTO» jer sam ja takvog tipa zeljela za sebe, a ovaj moj nije bio ni blizu tome,tad mi je to bilo vec vise nego jasno.( Marko, ako ovo slucajno procitas javi se....)
Drugo jutro smo se vracali mamurni i sretni,a Marko je otisao svojim putem i nikad ga vise nisam ni vidjela ni cula.
To vece smo planirali privatni tulum na nekom osamljenom molu. Prijateljica je brijala noge u sobi,a dragog mi ni od korova pa sam ga krenula traziti i na kraju sam ga nasla s njom u sobi kako joj brije noge?!!!!!???? Pozelenila sam od muke i pitala ih sta rade- pa kaj? Kaj? Kaj mislis? Brijemo noge? Ja sam dala do znanja da to nije nit pristojno nit lijepo i da mi se uopce ne svidja,na kraju krajeva,da su mogli onda zvat i mene ako se samo zajebavaju...No dobro,progutala sam i ostala ziva uvjeravajuci sebe da sam glupa i osjetljiva...
Otisli smo na mol,ponjeli kazic i pivu i kleberili se. U neko doba netko je rekao da se ajmo nocno kupati...E ne treba meni dva puta reci,ja se skinula i usla u vodu,a njih dvoje stoje vani i govore mi da su se predomislili... hahahahahhahahahahhahahah-cuj pricu. Kazem im da me bas briga,ja sam u vodi,voda je super i meni se kupa. Otplivam malo pa mi padne glupost na pamet ter se vratim da im je kazem,a on sjedi,a ona lezi s glavom u njegovom krilu i bale se...okrenem se jer ne zelim znati da sam to vidla i govorim sebi da brijem film i da to ziher nije to i otplivam malo dalje. Odjednom njih dvoje u glas urlaju:» Vrati se,jesi normalna,oces se utopiti,ko ce te spasavati!!!?» hahahahahhahahahahahhahahahahahahhahahahhahahahhahahahahahahahahahahaha Kazem im da sam skroz o.k. i da me puste na miru da gustam,ali oni ne prestaju urlati pa se vratim,izadjem iz vode,kazem im da nisu normalni i da idem doma jer su mi skroz unistili raspolozenje. Tako je neslavno zavrsio taj nas tulum i bez puno price smo se vratili doma i legli.
Drugi dan sam ih oboje posjela pred sebe i prije nego sto sam bilo sto pocela pricati prijateljica mi kaze kako ju je moj dragi sinoc poljubio dok sam se ja kupala i da ga je ona odgurnula i nagrdila. On se prao i vadio ter izvlacio na pijanstvo i kleo se na bezgranicnu ljubav,a ona je vikala da ona nije kriva i da nebi nikad,ni mrtva i od te price mi se toliko smucilo da sam odustala od svake daljnje rasprave. Prema njemu sam bila suzdrzana iduca 2 dana iako se svesrdno trudio da sve bude kao prije,a tad je morao poci,a s njom sam poslje imala preduge razgovore (i prema njoj sam se bila promijenila totalno) u kojima me uspjela uvjeriti da mi je prijateljica do groba i da nije kriva sto mi je decko kreten. Oprostila sam joj,ali zaboravila nikada, i nas odnos vise nikad nije bio isti iako smo ostale dobre sve dok mi nije zabila noz u ledja,ali to je neka sasvim druga prica. Zalim sto tada nisam bila toliko zrela i samouvjerena da im zakljucam vrata i izbacim stvari kroz prozor jer danas bih ucinila tocno to,ali sve ostalo me toliko nasmijava i vrlo rado prepricavam tu pricu jer je stvarno za anale-bar meni....hihihihihihhahahahahhahahahahahahhahahahahah....
Nadam se da ste se i vi barem malo nasmijali pa makar i mojoj mladenackoj gluposti.

Mislila sam da cu vas danas osuti hrpom detalja i podataka o koncertu Bijelog Dugmeta,ali sada nemam pojma sta bih pisala osim svog osobnog dojma i svojih osjecaja. Mozda je to zato jer nisam bila tamo kao kriticar vec kao velika dugogodisnja obozavateljica gladna njihovog nastupa u zivo. Ko ce ga znati...
Da li vam se ikada dogodilo da vam 3 sata prodju kao pet minuta,ali bez imalo pretjerivanja...e pa meni se bas to dogodilo...
Prvi je na pozornicu stupio Islamovic,a tek sto se popeo vec je zavrsio(kasnije sam shvatila da je pjevao pola sata),pa onda Tifa izasao i sisao...pola sata mi nikad nije brze prosao,i onda Bebek ..........Nisam se ni okrenula,a vec je sve zavrsilo i oni su se svi uredno pokupili,pa onda bis i kraj?!!!!!!!!!!!!!!(a bis je trajao sat vremena)
Nego da ja krenem od pocetka...Kako su nasi vrli mediji napravili paniku i objavili da kad se napuni stadion ko je usao usao je,nasa ekipica je vec od pola pet bila u djiru tj. na putu u Maksimir da se izvidi situacija pa da procijenimo kad moramo uci...putem se naravno pilo,pjevalo i puno,puno smijalo....Zakljucili smo da uopce nema potrebe da odmah krenemo ulaziti pa smo se locirali u jedan kafic u blizini(u kaficu do dere Tomson tako da se muzika iz kafica u kojem smo skoro ne cuje) i ja se pitam zanima li ikoga taj veliki koncert jer ne mres mi pustat Tomsona netom prije doticnog koncerta....
No mi si ne damo kvariti raspolozenje nego nabacimo neku zajebanciju tipicno u nasem stilu,locemo i kleberimo se...i dobro nam...E u pol sedam nas uhvatila panika ter pozurimo prema stadionu putem brzo,brzo pijuc pive kupljene za stajanje u redu...Iskreno,nije bilo nikakve velike guzve kod ulaska,samo kartu moras pokazat 3 puta i jednom te ispipaju(zakaj me nije tip pipao? Hihihi bilo je zajebancije s redarima oko toga....evo ispipaj me pliz,pipaj pipaj hahaha). Usli smo i strateski se rasporedili na lijevu stranu dovoljno blizu WC-a i standova s pivom,a opet dovoljno blizu displeju i pozornici....Pola stadiona je vec bilo popunjeno,a oni na travi su sjedili u krug i cuvali si mjesto tj. obiljezavali teritorij za kasnije pa tako i mi pruzili se na onu travu(eeeeeeeeeej bila je pokrivka na travi da se doticna ne ostecuje...kuzis? to je pun kufer moderno i proeuropski...jebo te!) ma o.k. je to stvar,al kad obratim paznju kakve se stvari zanemaruju,a na koje se polaze teziste muka mi je i obuzme me kronicni ironitis...
Znaci unutra smo,na dobroj poziciji cije razmjere stitimo od pridoslica(ivl pridoslice hihihi),kupili smo pive,ali do koncerta ima jos 2 sata...Iskreno,bojala sam se da nas to cekanje ne «spusti» do koncerta....4 pisanja,2 odlaska po pivu,od kojih je drugi bio pola sata prije koncerta ter smo pivu platili,a na drugom sanku gdje smo je trebali podici tip nam kaze:sori nema casa...........!?! Kak to misli nema casa pa platili smo pive...kak nema casa?! I sjetim se ja(joooooj sto sam pametna) i pitam doticnog mogu li mu donjet nase prazne case pa da nam da nasu pivu....naravno da mogu....i doticni je kasnije od svih to trazio...
Pet minuta prije pocetka koncerta stojimo s pivama u ruci i krece cijelo ludilo....na displeju retrospektiva Islamovica i on izlazi na binu i pocinje pjevati...Nakon toga meni sve to izgleda kao neki nestvaran san:sjecam se vlastitih vriskova,euforicnih zagrljaja,jezenja koze i prejakih osjecaja koji su me tjerali na to da se bacam po onoj pokrivki za travu,sjecam se njihovih lica ozarenih srecom i njihovih medjusobnih pogleda punih srece i zadovoljstva ter njihovih pogleda upucenih toj silnoj masi punih zahvalnosti i ljubavi...
Kasnije sam razmisljala da mora da je nenadmasiv osjecaj kad kao starac(jer, ruku na srce,oni nisu u cvijetu mladosti) i kao netko tko je prije 15 godina zatvorio jedno poglavlje u svom zivotu,otvori ponovno to isto poglavlje i shvatiti da je sve isto ko i prije i da jos postoji ista ljubav publike i ista euforija kao i prije 15 godina....Mora da je to jaaaaaaako jak osjecaj i mora da su pali na dupe kad su toga postali svjesni.....
KAZE: Mislio sam da se zvijeri boje ove vatre koja trag mi prati,i to sam mislio,a sad nosim kako mi ga skroje,po meni se nista nece zvati
PO MENI SE NISTA NECE ZVATI......e zove se i zvat ce se i ostavljen je neizbrisiv trag u srcu niza generacija i to je besmrtno...
Bio je to divan san koji je prekratko trajao i dok smo izlazili s koncerta prolazio me onaj isti osjecaj kao kad spavas i sanjas nesto lijepo pa se probudis i zelio bi samo jos malo zaspati i nastaviti taj divan san....Da mi financije dopustaju isla bih u Beograd.....oooooo kako bih isla.
Hvala im,hvala,hvala,nikada nisam i necu biti na boljem koncertu u to sam sigurna...

P.S. Ovo je poruka onima koji su na koncertu stajali meni u blizini i ruzno me gledali kad sam euforicno vristala i skakala: drugi put si kupite karte za tribine i oprostite ako sam vas slucajno nagazila ili gurnula, nisam namjerno....

Mislim ono...Nemam vremena ni za sto...Zasto dan ne traje 36 ili 40 sati pa da stignem bas sve sto bih voljela stici u jednom danu. Katastrofa! I onda se jos i sekiram.....Uzas zivi!
Ali sutra idem na koncert...idem na koncert...idem na koncert....!!!!!!!!!!
I to s muzem nakon sto godina,uspjeli smo naci nekog da nam cuva djecu,bravo mi....
VEEEEESEEEEEELIIIIIIIM SEEEEEEEEEEEEEEEE.
Ah,da!Vratio se pun dojmova i bilo mu je ludo i nezaboravno,a i koncert u Sarajevu je bio ,u najmanju ruku,isto takav....(o tome ce vam on pisati kad odluci otvoriti svoj BLOG- citaj:nikad hihihi),a od sutrasnjeg se ocekuje jos vise......ako nas puste na stadion, jer navodno, kad se napuni,oni zatvaraju vrata.....
Ma pisat cu vam sve.....Sad moram ici jer nis ne stizem.

Naprosto je nevjerojatno koliko se dvoje totalno razlicitih ljudi, odraslih u totalno razlicitim sredinama, u totalno razlicito vrijeme, odgajani na totalno drugaciji nacin, oblikovani totalno razlicitim iskustvima moze povezati i zivjeti isti zivot, stvoriti iste navike, graditi istu srecu i da nakon toga ne mogu biti potpuni (pod time mislim, nigdje ne biti skroz zadovoljni) ako nisu jedan pored drugog....Smijes se ti i zabavljas i veselis ovome ili onome, ali ti cijelo vrijeme nesto nedostaje...Mislim da je to slicno onome sto kazu da kad izgubis dio tijela (prst, ruku, nogu) jos uvijek imas osjecaj kao da je tu citava i onda shvatis da je nema...
Koji je to proces ili faktor ili pojava da dvoje tih i takvih ljudi dodje na to? Mogu li to svi ljudi ili samo neki? Ovisi li to o organizmu ili karakteru ili kompatibilnosti ili prilagodljivosti ili potrebi ili istoj kolicini date ljubavi ili iste potrebe za ljubavlju ili o ljubavi kao takvoj?! Ne znam, a voljela bih da znam i da mogu to objasniti i dokazati....
Ma ne slusajte me....Dragi mi je jucer otisao na koncert Dugmeta u Sarajevo i nece ga biti cetiri dana....Pregurala sam 2, ali bas ono pregurala....Nedostaje mi za poludit: kuham kavu pa umjesto cijele dzezve koja NAM je mjera, kuham pola i ne valja mi kava i nemam gusta piti je bez njega, navece legnem pa se cijelu noc prevrcem u krevetu jer mi grozno fali, nasmijem se pa mi opet grozno fali jer ga nema da sa mnom podijeli taj smijeh, bijesna sam, a njega nema da mi kaze onu legendarnu svoju: »Nemoj se sekirat, nista nije vrijedno tvojih zivaca jer sekiracijom neces nista rijesiti» (koja me btw. smrtno nervira), neda mi se kuhati rucak jer znam da ga necu jesti s njim i necu cuti poslovicne pohvale na racun mog kuhanja, u glavi mi se rodi misao ili teorija, a njega nema da mu je sva ushicena ispricam....Da ne spominjem zagrljaje, pusu za laku noc, pusu za wc jos pusa puno pusa i njegov smijeh i njegov glas i njegov hod i njegov miris i njegov dah. NEDOSTAJE MIIIIIIIIIIIIIII!
Sad ce netko reci: Daj kaj cvilis to su samo 4 dana!? Jesu, hvala bogu, ali i dva su dovoljna da bih obratila paznju na nekakve banalne i svakodnevne stvari koje uzimam zdravo za gotovo. Nedostaje mi NAS zivot i NASA svakodnevica jer bez njega nista nije isto i nista nema potpun smisao...
On je trenutno u puno zavidnijem polozaju jer je u rodnom gradu, okruzen roditeljima i bliskim prijateljima i u djiru je od jutra do zore, ali i on, sta god radio, ne dozivljava to u potpunosti i falim mu ja da tu srecu dozivi skroz...Ma nije mi jasno.....Nedostaje mi.........

Shvatila sam da ljudi sve gledaju kroz neku svoju osebujnu prizmu...i to neki dan,kad sam se nasla kako se cudom cudim kakav brak ima moja prijateljica. Zasto se cudim? Zato jer mi je nepojmljivo da dvoje ljudi stupa i zivi u braku,a da se apsolutno i u tancine ne poznaje,da ne dijele sve,ali apsolutno sve – bile to banalne teme, razmisljanje o ovom ili onom, navike,male dnevne rituale,lose dane kao i one dobre..
Svi smo mi individue i svi imamo nekakve svoje dobre ili lose navike i svi imamo rituale koje volimo i koji nas cine sretnim i svi imamo totalno osebujne poglede na raznorazne stvari...
Brak po meni nije brak ako se dvoje ljudi totalno ne uskladi po pitanju svega...Znaci ja cu promijeniti nekakve svoje navike i razmisljanja i ocekivat cu isto to za uzvrat te ce se s vremenom stvoriti neke nove NASE navike i nasi rituali koji ce NAS ciniti sretnim. Naravno,preduvijet za to je velika i bezgranicna ljubav...jer mora ti biti stalo da je onaj drugi sretan i moras imati motiv mijenjati ovo ili ono zbog nekog drugog...
Njih dvoje su dva stranca u jednoj kuci. Stekla sam dojam da uopce ne znaju sto onaj drugi zeli i sto ga cini sretnim i sto ga rastuzuje i ljuti....Sokirala sam se i doslo mi ih je jako zao. Ajd da su oni sretni tako,pa nebi covijek ni rijec prozborio....najtuznije je sto su daleko od srece.
Ona iz inata ide van s frendicama i pocinje pusiti jer je on 3 dana za redom bio vani,a on onda iz inata ide drugi dan van zato jer je i ona bila vani...Pa cijelo posljepodne protjece u razmirici tipa – Ne dam ti auto i ne smijes van- A drugi dan je docekuje s pitanjem- Jesi se jebala?-...Ma uzas i strava...
Nije mi jasno kako to dvoje ljudi ne moze sjesti za stol i mirno razgovarati te se dogovoriti kad ce izaci van,kad ce ostati doma i posuditi film u videoteci,kad ce lec u 9 navecer i sexati se do 10 pa onda zagrljeni zaspati..
Gledam to dvoje mladih ljudi koji zive kao dva cimera...i niti jedno od njih nije sretno...i pitam se zasto?sto tu ne stima?sto ih je dotle dovelo?
Kako i zasto ne mogu zajedno naci stvari koje bi ih oboje cinile sretnim,zasto ne mogu usreciti jedno drugo umjesto sto se stalno medjusobno unesrecuju.Da li je to nedostatak ljubavi ili razumijevanja ili inat ili totalna razlicitost u razmisljanju i interesu...
Ja to na zalost ne znam jer nisam stalno s njima i ne znam detalje svih dogadjanja i rijeci koje su pale medju njima...Ali kako ne znaju oni i kako nemaju potrebu osvijestiti se i poraditi na tome da im bude bolje i da mirno i sretno zive jer ovako,ocito,nisu ni sretni ni zadovoljni,a zivot im je konstantni pakao!??....

Neko vece sam izasla van na nagovor prijateljice jer nismo sto godina bile zajedno vani,a prije smo znale lumpovati do zore i sjajno se zabavljati...
I tako sam se nasla u mini nocnom baru Boa gdje pustaju narodnjake sa primjesom densa? Ubijte me ako sam to ikad igdje cula! Narodnjake ne volim i mogu ih slusati samo poslje seste pive,a dens je tu negdje u slicnoj kategoriji s tom razlikom sto mi on jos vise ide na zivce pijanoj. Omanji prostor,puno ljudi i nedovoljno mjesta da odlozis pivu,ali uspjele smo se ugurati na neprometno mjesto uz neki stup za koji je pricvrscena polica na koju mozes odloziti cugu. Uskoro su nam se pridruzile jos dvije njene frendice s kojima ona tu cesto izlazi...
Govorim sama sebi kako necu dati da me sve to baci u bed i pocnem lokat onu pivu nebih li poravnila skroz. Njih tri pisu poruke na mobitel punom parom pa mi nije jasno sta rade...Ja svoj nisam ni ponjela jer sta ce mi- s njima sam se dogovorila,kome sam imala sta napisat napisala sam i sad idem van,a tamo necu pisati poruke nego ludovat i zabavljat se... Nakon pola sata su pospremile mobitele u torbice i pocele piti. Ocekivala sam da ce njih tri pocet pjevat i plesat jer tu cesto zalaze pa pretpostavljam da im se ta muzika svidja i da znaju sve stvari napamet...ali ne...njih tri (zajedno sa mnom) stoje kraj onog stupa,pale pljugu na pljugu i piju i?...TO JE TO!??! Razgovarat se ne moze jer je preglasno...Pocnem zvjerati okolo da vidim sta drugi na ovom popularnom mjestu izlaska rade: Tamo u nekom separeu grupa od 5 tipova pjeva,dize ruke i oduzima se na pjesmu koju ja prvi put cujem(o.k. to je moj hendikep ocito njima to pase) locu i urlaju od smijeha..zabavljaju se c.Za nekim tamo stolom sjede dvije cure,puse i piju,oko sanka stoji hrpa cura stoje,puse i piju,tu i tamo neka plese i pjeva.
E sad stvarno moram na wc: guzvetina teska,stjecem dojam da je zanimljivije tu nego tamo,dvije pricaju o neka dva tipa koji su prezgodni i kako ce se sad onuda vratiti iz wc-a. Ja sam se iz istog vratila istim putem...hihihi...i nasla njih tri kao sto sam ih i ostavila samo s novom turom bambusa...
Zastala sam i zakljucila da je i prije dok sam stalno izlazila po raznoraznim mjestima situacija bila ista...lijepe,mlade i do detalja dotjerane cure koje traze decke,partnere,muzeve ili bolje polovice i to je jedini razlog njihovog izlaska i tamo stoje i piju i puse i presetavaju se pored moguceg,potencijalnog ili zeljenog nebi li ih primijetio. I kakva je to zabava?!!!!!!!!!
Daleko od toga da i ja nisam svojedobno «trazila» muskarca sebi za ovo ili ono ili sta ispadne,ali nikad mi to nije bio cilj izlaska i ako se pojavi neki tamo super,a ako ne ne,ja pjevam,plesem,smijem se i vristim i trabunjam gluposti....za-ba-vljam-se i idem van da bi se za-ba-vlja-la........
Da skratim,proslo je vec nesto vise od dva sata otkako smo dosle tamo i taman me piva pocela lupat i potrefila se Coliceva stara stvar koju znam i pocnem pjevat i ludovat,a dvije odu u wc,jedna van na zrak jer ih je bambus opalio i okrenem se i skontam da sama stojim....i tako si narucim jos jednu pivu i pocnem zahvaljivat bogu i sreci i sudbini sto imam svog dragog muza i pozalim sto sam uopce pristala izaci van bez njega i shvatim da bi mi to bio izlazak iz snova samo da je on tu....Uto se vrate moje pratilje i kazu da idemo doma!?!!??
Cekaj,ko je tu lud? Ja koja ne volim takva mjesta ni tu muziku ostala bi,a one koje stalno tu idu nakon 2 i po sata hoce doma,a nisu ni pjevale ni plesale...pa zasto one uopce idu van...
Ne kuzim...mozda sam toliko ostarila...ili sam izasla iz djira...ili sta mi je...
Sutradan pitam prijateljicu kako joj je bilo,a ona kaze da se super provela jer kad cuje onu muziku odmah je sretna i zaboravi na sve(kako ja to nisam vidla?),ali nije mogla duze ostati jer ju je bambus lupio...
Dodjem doma,skinem sminku i uvucem se u topli krevet kraj svog dragog,poljubim ga i sapnem mu samo: Hvala sto postojis i sto si me spasio...
Da ne bi bilo zabune, tri moje pratilje su udane....i nisu isle traziti ljubavnike...isle su se zabaviti.

uspjela sam konacno jupiipiiii !!! ucim, ucim, bravo ja, citaj dolje :)

Danas me moja draga pet godina mladja sestra opet izludila i povrijedila,a bila sam tamo(kod svojih) otprilike 2,5 minuta...
Koliko sam puta to dozivjela od nje samo nebo zna,zivcano kolutanje ocima,drske kratke odgovore i sto zivcanih M- H i opet se cudim i opet me boli,a da bar znam zasto, bilo bi mi onda valjda bar malo lakse.
Nikad se nas dvije nismo bas kuzile tj.,usudjujem se reci,ona nije kuzila mene tj. nije si nikada dala truda da me skuzi...Imala je dvije godine kad sam ja krenula u skolu,krenula je u peti razred kad sam ja krenula u srednju i pocela izlaziti,zaljubljivati se,gubiti nevinost i sve sto uz to vec ide...ah da,zaboravila sam prva pijanstva...Tu me nije mogla shvatiti niti sam joj zamijerala,niti joj zamjeram...Da li mi je bilo zao? Je,jako jer sam ceznula za tim da nas dvije izmjenjujemo iskustva,hihocemo se u sobi i uzdisemo svaka za svojom mladenackom ljubavi.Svaki takav pokusaj bi redovito zavrsavao time da ja njoj dijelim savjete tipa poslati ili ne poslati papiric simpatiji i tada je redovito bila zainteresirana,vesela i puna sestrinske ljubavi(nisam htjela to prihvatiti i redovito sam sama sebe uvjeravala da umisljam i da sam preosjetljiva). Kad smo vec bile starije,znaci ja dvadesetak,ona petnajstak tu smo vec mogle pronaci kakvu trun razumijevanja,ali opet kad sam ja trebala da me ona satima slusa o mom novom decku koji je divan i jos je k tome samo moj,ako je bila neraspolozena,okrenula bi ocima,zalupila vrata svoje sobe ili rekla da nema zivaca slusati moje gluposti( mozda je tu bio kriv vrhunac puberteta i divljanja sve te silne kemije u ljudskom tijelu). Uvijek sam imala osjecaj da me gleda svisoka,kao da sam gluplja ili manje vrijedna od nje ili ludja ili nenormalnija ili povodljivija ili spontanija i otvorenija ili kako god ona to u svojoj glavi tumacila kao svoju prednost,a moj nedostatak.
Tako je bilo i kad sam upoznala svog dragog muza i pricala joj o toj friskoj vezi za koju sam ja znala da je to to- il cu se sad udat il necu nikad hihihi-o njemu i njegovim divnim kvalitetama koje sam oduvijek zeljela za sebe, nije imala volje slusati ili ako bi se prisilila da slusa,osjecala sam da joj ide na zivce i njeno tako poznato kolutanje ocima nakon svake moje rijeci.To sam opravdavala time sto su starci bili protiv te veze,a ona je sa svojih 17 bila kao pod njihovim utjecajem.Tada je nastupio dugi period mog udaljavanja od nje tj.ja sam se usprkos svima preselila svom dragom...kupila sam joj mobitel tako da lakse budemo u vezi te redovito pisala i zvala na kave- ne znam da li smo 5 puta bile na kavi i jos 3 puta se vidle kod nas doma u tih godinu i po prije udaje.Nego da skratim malo....
Najbolji zajednicki trenuci koje pamtim je jedan tulum kod nas doma dok su starci bili na moru-ja 21 ona 16,zajednicko ljeto iste te godine gdje je ona mogla van samo zato jer ide sa mnom dok sam ja sa svojih 16 bjezala kroz prozor,i tu je na hrpu mojih ludorija i zajebancija kolutala ocima,a ja sam joj se pravdala; i slaganje jedne slike puzzli kad je imala 11,a ja 16...ima tih trenutaka sigurno jos i mogla bi ih izvuci iz sjecanja al bi mi duze trebalo jer su mi bili manje lijepi...
Danas smo obje odrasle zene/ djevojke(ja 26, ona 21) i ja sam potpuno svjesna da smo dvije totalno razlicite osobe,nebo i zemlja: ja osjecajna,impulzivna,otvorena i iskrena,a ona proracunata,zatvorena i usudjujem se reci,hladna. Svjesna sam da vodimo dva posve razlicita nacina zivota samo sto sada, ne da samo ona mene ne moze razumijeti, nego ne mogu ni ja nju. I ja sam nekada imala 21 i bila sam spaljena,okruzena hrpom ljudi koji su mi i kojima sam vise- manje bila draga i stremila sam samo jednom cilju da bih se ostvarila,a to je covjek koj ce mi se predati potpuno i bez ikakve zadrske i kojem cu se moci isto tako predati.Danas imam to sve i uz to jos dvoje djece (u trenutku kad smo odlucili imati djecu rekla sam da necu da ta razlika bude veca od 2 godine). A ona stremi uspjesnom zavrsetku faksa u roku( sto postujem iz dubine duse,jer ja da sam znala/da znam sta bih voljela zavrsiti,iste sekunde bih isla studirati i garantiram da bih zavrsila)nema prijatelja, nit drustva, nit decka,nit kolega,ne izlazi van...I, da se razumijemo,u tome nema nista lose ako se covjek u toj i takvoj situaciji dobro osjeca,ali ona NIJE sretna.Kad je nesretna i kad ne moze dalje, dolazi meni da me trazi savjet ili da mi se izjada i ja je uvijek docekam rasirenih ruku,ostavljam sve svoje obaveze,a one su velike prema moje dvoje male djece,doletim svaki put kad me zove da dodjem bez obzira na sve...
E zato me jos vise boli, kad ja dodjem do svojih, sto ona koluta ocima i zivcana je sto su djeca tu i nervira je njihova cika i vriska i sto mi sto puta kaze M-H i dvjesto puta zakoluta ocima(priznajem da u 20% slucajeva nije tako crno,i poigra se s tom djecom i zagrli ih,ali nije to to).
I opet,i dan danas imam osjecaj da me gleda s visoka jer ja sam,eto,za nju samo zena koja se pati i zrtvuje za djecu i muza,a ne uzima u obzir da imam prijatelje i drustvo koje ona nikad nije i da se cinjenicom sto sam zena i majka moj zivot nije toliko drasticno promijenio i da sam jos uvijek ona ista osoba od prije par godina,a ona je eto uspjesna studentica pred kojom stoji uspjesna karijera. Zasto se ona ne moze radovati mom uspjehu ko sto cu se ja radovati njenom za koju godinu?!!!!!!!!!!!
U redu,ja razumijem da ona ne zna sta znaci biti majka i zena voljenom covjeku i znam da sekunde ne moze shvatiti moju situaciju i moj zivot i moje probleme,ali sestro mila,ne mozes li barem probati?!
Kako ja mogu uvijek shvatiti i probati shvatiti tvoj zivot i tvoje probleme,kako ja uvijek mogu odvojiti vremena za tebe,kako ja uvijek za tebe imam osmjeh na licu i otvoreno veliko srce,a ti gotovo nikada?!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
BOOOOOOOOOLIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIII MEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEE TOOOOOOOOOOOOOO!!
Jos uvijek se nadam da ce jednoga dana ona mene shvatiti i da cemo od toga trenutka moci biti «prave» sestre,onakve kakve sam ja oduvijek htjela da budemo. A do tada mi ne preostaje nista drugo nego da je volim bezgranicnom sestrinskom ljubavlju kao uvijek i oprastam joj rane koje mi nanosi i nadati se da moje dvoje djece ce oduvijek i zauvijek imati jaku bratsko-sestrinsku povezanos za kojom sam ja oduvijek ceznula i ceznem i dan danas.

P.S. Voljela bih da jednom dodjete u priliku da cujete i njenu pricu pa da objektivno mozete presuditi.I ja bih voljela to vise nego ista. Ko zna? Mozda je jednostavno kriva ta razlika u godinama?!!!!